...Radije bih se vratio na prostor u kojem nastaje jedna kuća arhitekata Danijela Marasovića, Andree Cvetko i Siniše Bodrožića. Taj prostor, dakle, po kriterijima struke ni po čemu ne zaslužuje epitet prostora. Prije bismo mogli reći antiprostor jer je određen onim pravim, živim turbokapitalizmom, u kojem redom nestaju svi planovi i sve težnje urbanista da osmisle grad. Možda je to i dobro. Možda je doista nužno zaustaviti smiješnu praksu u kojoj GUP unutar jednog mandata doživljava po nekoliko izmjena. Dobiva li on svakom izmjenom konačniji oblik? Ili samo pokriva namjere moćnih investitora da ozakone svoje namjere? Možda je došlo vrijeme da se izmijeni praksa urbanog planiranja i da je zamijeni neki suvremeniji način određivanja urbanih pravila. A možda se trebamo naviknuti na novu sliku grada u kojoj samo centar ili velika planirana naselja postaju određeni muzeji vremena kada se grad planirao, a ostatak grada ostaje divan u svom kaosu.